Eduardo da Silva

Eduardo Alves da Silva (Rio de Janeiro, 1983), brazilsko-hrvatski nogometaš. Igrao za CBF Nova Kennedy, Dinamo iz Zagreba i Inker iz Zaprešića. Reprezentativac Hrvatske. "Ovdje se osjećam kao kod kuće i tako me svi i tretiraju. Hrvatskoj moram zahvaliti na svemu što sam postigao i u karijeri i u životu", iskreno je rekao Eduardo da Silva, nakon poziva u reprezentaciju Hrvatske uoči utakmice sa Brazilom. Silva, Eduardo de

Nogomet

Nogomet je najgledaniji momčadski šport na svijetu. Osnovna pravila su jednostavna:
- igraju dva sastava od 11 igrača, 10 igrača i vratar (golman)
- cilj igre je postignuti pogodak/gol više od suparnika
- igraju se dva poluvremena od 45 minuta sa stankom od 15 minuta
- gol (pogodak) je događaj kad lopta uđe u vrata/gol (prostor na terenu ograđen s 3 strane mrežom, a s jedne vratarom). Da bi se priznao, treba se dogoditi tijekom igre (u danih 90 minuta + produžeci), iz dozvoljene situacije (pogodak iz zaleđa ili neizravnog udarca - "indirekta" ne vrijedi, isto tako ne vrijedi pogodak postignut rukom).
- aut linija je uzdužni rub igrališta
- gol-aut linija je rub igrališta na kojem se nalaze vrata/gol
- ukoliko igrač prebaci loptu preko gol-aut linije na strani igrališta vlastitog sastava, protivnički sastav izvodi udarac iz kuta (korner)
- ako igrač prebaci loptu preko aut linije, igrač iz protivničkog sastava ispucava loptu natrag u igralište s tog mjesta
- kad igrač teže prekrši neko pravilo igre, dobiva žuti karton. Ako već ima žuti karton, dobiva crveni i izbačen je s utakmice. Igrač također zbog težeg prekršaja ili nešportskog ponašanja može dobiti izravni crveni karton.

Nepotpun popis država koje su postigle značajne nogometne domete

Često se tu spominju države petice, tj. pet europskih nogometnih prvenstava u kojima se "vrti" velik novac: # Engleska -zemlja osnivač nogometa
# Francuska # Njemačka # Italija # Španjolska Zatim tu su svjetski prvaci iz Južne Amerike i njihovi vječiti antagonisti:
- Brazil
- Argentina I još par europskih i dvije azijske države
- Danska
- Švedska
- Nizozemska
- Hrvatska
- Portugal
- Češka
- Rusija
- Japan
- Južna Koreja Neke afričke i dvije sa sjeverno američkog kontinenta
- Senegal
- Kamerun
- Južnoafrička Republika
- Tunis
- Bjelokosna Obala - nogomet razvijen tek ove godine

- Sjedinjene Američke Države
- Meksiko

Najpoznatije nogometne lige

- Engleska Premier Liga
- Španjolska La Liga
- Francuski Le Championat
- Njemačka Bundesliga
- Talijanska Seria A
- Hrvatska Nogometna Liga
- Američka MLS
- Turska Superliga
- Austrijska T-Mobile Liga
- Nizozemska Erdedivise
- Belgijska Jupiler Liga
- Portugalska Superliga
- Škotska Premier Liga

Najveći nogometni turniri

- Svjetsko Prvenstvo
- Europsko Prvenstvo
- UEFA Liga Prvaka
- UEFA Kup
- Kup Osvajača Kupova
- Europski Superkup
- Intertoto Kup
- Interkontinentalni Kup
- Copa Libertadores

Wikipoveznice

- Europska prvenstva u nogometu
- Svjetska prvenstva u nogometu
- Nogomet u Hrvatskoj ko:축구 ja:サッカー simple:Football (soccer) Category:Šport

NK Dinamo

NK Dinamo ili nogometni klub Dinamo je jedan od dva najpopularnija nogometna kluba u Hrvatskoj.

Osobna karta

Osnovan: 26. travnja 1911. kao 1. HŠK Građanski Zagreb Boje: Plave majice i gaćice Stadion: Maksimir (40.000) Nadimci: zagrebački plavi(modri), plavi lavovi, purgeri Predsjednik: Mirko Barišić Sportski direkror: Zvjezdan Cvjetković Glasnogovornik: Ado Kožul Trener: Josip Kuže

Povijest

Klub nastavlju tradiciju Prvog hrvatskog građanskog športskog kluba (Građanski) utemeljenog u travnju 1911. godine. Pod tim nazivom nastupao je do svibnja 1945. godine, a potom je rasformiran odlukom nove komunističke vlasti. Umjesto Građanskog utemeljeno je tada Fiskulturno društvo Dinamo, a pet godina kasnije osamostaljuje se njegov nogometni klub. Godine 1991. klub mijenja naziv u HAŠK Građanski, 1993. u Croatia, a u veljači 2000. vraćen je naziv Dinamo. Dinamo je osvajač jedinog hrvatskog europskog trofeja, Kupa velesajamskih gradova 1967. godine. Povijest Građanskog Građanski (Prvi hrvatski građanski športski klub) je nogometni klub osnovan 26. travnja 1911. u Zagrebu. Prvi predsjednik je Andrija Mutafelija. Osim nogometne imao je i sekcije za rukomet, biciklizam... Građanski je osnovan u vrijeme kad je Hrvatska još bila dio Austro-Ugarske. Hrvati, nezadovoljni svojim statusom u Austro-Ugarskoj tražili su načine da izraze svoju želju za neovisnosti i svoje nacionalne osjećaje. Nogomet je bio jedan od načina. U proljeće 1911 po Zagrebu se pričalo da će se osnovati novi madžarski nogometni klub i da će biti član Madžarskog nogometnog saveza iako su svi zagrebački klubovi bili članovi Hrvatskog sportskog saveza osnovanog 1909. Među mladim Hrvatima, zaljubljenicima u sport, jačala je idea da se treba osnovati novi nogometni klub prije Mađara. Prvi Hrvatski Građanski Športski Klub Zagreb (1. HŠK Građanski Zagreb) osnovao je 26. travnja 1911. Andrija Mutafelija (prvi predsjednik) i skupine njegovih prijatelja u kavani na Preradovićevom trgu. Klub je prvu utakmicu igrao protiv HAŠK-a. Mladi i neiskusni igrači izgubili su 5:1. Do 1945. najpopularniji i najtrofejniji zagrebački nogometni klub koji je osvajao prvenstva Kraljevine Jugoslavije: 1923., 1926., 1928., 1937., 1940. te prvenstvo Hrvatske 1943. Na međunarodnom planu postigao je zapažene rezultate na turneji po Španjolskoj 1923. (pobjede nad Barcelonom i Atletic Bilbaom) te pobjedama nad vodećim austrijskim i madžarskim klubovima. Na turneji u Engleskoj 1936. usvojili su tadašnji moderni WM-sustav igre. Svaka generacija imala je niz izvrsnih nogometaša i reprezentativaca (Babić, Vrđuka, Perška, Mihelčić, Živković, Šipoš) ali najpoznatiji je sastav iz 1940-ih (Glaser, Brozović, Dubac, Pleše, Jazbinšek, Lechner, Cimermančić, Wölf, Lešnik, Antolković, Kokotović). Za nastupa u jugoslavenskom prvenstvu 1923-40. momčad su vodili isključivo strani treneri: Englezi Gaskhell, Haft, Donelly, Mađari Poszony, Molnár, Bukovy, Austrijanac Brandstätter. Prvotno su se koristili igralištima u Tuškancu, na Martinovki i na Kanalu do izgradnje vlastitog igrališta na Koturaškoj cesti, koje je 1924. svečano otvorio Stjepan Radić. Formalno je prestao djelovati 1945., a većina igrača pristupila je novoosnovanom Dinamu, koji je nastavljač tradicije zagrebačkih purgera. Povijest Dinama Nakon osnivanja 9. lipnja 1945. klubu su pristupili svi najbolji i najpopularniji igrači Građanskog: Urch, Woelfl, Kokotović, Lešnik, Cimermančić, Pleše, Antolković, Belošević, Jazbinšek, Reiss, te njegovi juniori: Bučar, Ferković, Martinec, Kukec, Gereš, Čonč i Režek te trener Marton Bukovy. Dinamo je od Građanskog naslijedio plavu boju dresova i status najpopularnijeg zagrebačkog nogometnog kluba, nadimak "purgeri", navijačku bazu, čak je i grb vrlo sličan grbu Građanskog. U razdoblju nakon 2. svjetskog rata bio je glavni predstavnik zagrebačkog nogometa te jedan od četriju najuspješnijih klubova u SFRJ uz splitski Hajduk]] te beogradske klubove Crvena zvezda i Partizan (tvz. velika četvorica). Osvojio je jugoslavenska prvenstva 1948., 1954., 1958., 1982. i kupove 1951., 1960., 1963., 1965., 1969., 1980. i 1983. Bio je dugo vremena jedini jugoslavenski klub koji je osvojio jedan od europskih kupova: Kup velesajamskih gradova 1967. nakon pobjede u finalu nad Leeds Unitedom, a prije toga je eliminirao njemački Eintraracht Frankfurt, talijanski Juventus, rumunjski Dinamo Bukurešt, škotski Dunfermline, čehoslovački Spartak Brno. Godine 1963. bio je finalist istog natjecanja izgubivši u istom natjecanja od španjolske Valencie. Godine 1991. klub mijenja naziv (protivno volje navijača) u HAŠK Građanski, 1993. u Croatia, a u veljači 2000. vraćen je naziv Dinamo. U razdoblju nakon hrvatske samostalnosti osvaja hrvatska prvenstava: 1993., 1996., 1997., 1998., 1999., 2000., 2003. te kupove 1994., 1996., 1997., 1998., 1999., 2001., 2002., 2004.

Sportski uspjesi

- Prvenstvo Hrvatske: 1943, 1993, 1996, 1997, 1998, 1999, 2000, 2003
- Prvenstvo Kraljevine Jugoslavije: 1923, 1926, 1928, 1937, 1940
- Prvenstvo SFRJ: 1948, 1954, 1958, 1982
- Hrvatski nogometni kup: 1941, 1994, 1996, 1997, 1998, 2001, 2002, 2004
- Kup Kraljevine Jugoslavije: 1924, 1940
- Kup SFRJ (Maršala Tita): 1951, 1960, 1963, 1965, 1969, 1980, 1983
- Kup velesajamskih gradova (Kup UEFA): 1967 (finalisti 1963)
- Balkanski kup: 1977

Grb

Dres

Stadion

1967

Dinamo je jedini hrvatski klub koji je osvijio neki od europskih kupova. Zbilo se to 1967. kada je Dinamo osvojio Kup velesajamskih gradova. Četiri godine kasnije od poraza u finalu istog natjecanja protiv Valencie. Prvo kolo Dinamo - Spartak Brno 2-0 Spartak Brno - Dinamo 2-0 Drugo kolo Dinamo - Dunfermline 2-0 Dunfermline - Dinamo 4-2 Treće kolo Dinamo Dynamo - Pitesti 0-0 Dynamo Pitesti - Dinamo 0-1 Četvrtfinale Juventus - Dinamo 2-2 Dinamo - Juventus 3-0 Polufinale E. Frankfurt - Dinamo 3-0 Dinamo - E. Frankfurt 4-0 Finale Dinamo Leeds - United 2-0 Leeds United - Dinamo 0-0

Rivalitet sa 'splitskim bilima'

Vječiti derbi hrvatskog nogometa između splitskog Hajduka i zagrebačkog Dinama je najveće i najznačajnije suparništvo između dvaju klubova. Iako bi pravilnije bilo reći rivalitet, ime derbi se udomaćilo, tako da se susreti ta dva kluba nazivaju Vječni derbi. Suparništvo splitskih bilih i zagrebačkih plavih traje od 1924. godine. Do sad je odigrana 161 utakmica. Statistika 1924.-1941: Građanski - Hajduk 27 10 9 8 49:45 1946.-1991: Dinamo - Hajduk 92 32 25 35 123:131 1992.-2005: Dinamo - Hajduk 42 17 9 16 54:49 Ukupno: Dinamo - Hajduk 161 59 43 59 226:225

Momčadi prvaka

Građanski: 1923. Šifer, Mesić, Vragović, Kinert, Mantler, Bažant, Pasinek, Rupec, Petrška, Götz, Ferderber, Pavleković Vrđuka, Babić Trener: Arthur Gaskel 1926. D. Babić, Rupec, Ivančić, Perška, Mantler, Cindrić, Giler, Rudolf Hitrec, Remec, N. Babić, Urbanke,Mihelčić Trener: Josef Brandstatter 1928. Mihelčić, Cindrić, D. Babić, Gmajnički, Perška, Stanković, Rajković, Gumhalter, Kralj, Remec, Kovačić, Mihaljević, Mekić Trener:Imre Poszonyi 1937. Urch, Jazbinšek, Hügl, Kovačević, Kokotović, Đanić, Lešnik, Antolković, Pleše, Medarić Trener: Marton Bukovi 1940. Jazbinšek, Cimermančić, Đanić, Belošević, Lešnik, Urch, Brozović, Antolković, Matekalo, Žalant, Kokotović Trener: Marton Bukovi 1943. Antolković, Glaser, Brozović, Cimermančić, Dubac, Lešnik, Jazbinšek, Wölfl, Pleše, Lechner, Kokotović Trener: Marton Bukovi Dinamo: 1948. Cimermanić, Pukšec, Željko Čajkovski, Jazbinšek, Benko, Jurić, Kacian, Wölfl, Horvat, Arneri, Pleše Trener: Karl Mütsch 1954. Majerović, Čonč, Crnković, Osajnak, I. Horvat, Kralj, Dvornić, Strnad, Ž. Čajkovski, Banožić, Benko, Cizarić, Ferković, Lipošinović, Kukec, Šikić, Režek, Mantula Trener: Ivan Jazbinšek 1958. Režek, Košćak, Lipošinović, Šikić, Hmelina, Matuš, Benko, Šantek, Jerković, Irović, Crnković Trener: Gustav Lechner 1982. Bošnjak, Kurtela, Stipić, Ćalasan, Panić, Cerin, Hohnjec, Ivković, Cvetković, Krnčević, H. Dragičević, E. Dragičević, Braun, Bračun, Vlak, Dumbović, Hadžić, Bručić, Kranjčar, Zajec, Deverić, Mlinarić, Mustedanagić Trener: Miroslav Blažević Croatia: 1992/93. Vlaović, Ladić, Pakasin, Lesjak, Cvitanović, Mamić, Stanić, Ibrahimović, Panadić, Adžić, Škrinjar, Halilović, Kosić, Marić, Gašpar, Turković, Peternac, Ištvanić Trener: Miroslav Blažević 1995/96. Slišković, Mladinić, A. Petrović, Jeličić, Mamić, Soldo, I. Cvitanović, Viduka, Tomas, Ibrahimović, Golubica, D. Šimić, Ladić, Marić, Kovačić, J. Šimić, Turković, Mlinarić, Krznar, Gašpar, Kosić Trener: Zlatko Kranjčar 1996/97 Kovačić, Mladinić, A. Petrović, Slišković, A. Dautbegović, I. Cvitanović, Viduka, Jurčić, Galić, Marić, Ibrahimović, Krznar, Rukavina, Ladić, M. Cvitanović, Štefulj, Šarić, Mujčin, Braović, Kosić, D. Šimić, Gašpar Trener: Otto Barić 1997/98 Ibrahimović, Mladinić, M. Cvitanović, Jurčić, Bišćan, Tomas, Viduka, Butina, Krznar, V. Petrović, Jeličić, Jurić, Ladić, Šokota, Prosinečki, Gašpar, D. Šimić, Mujčin, Jurčec, J. Šimić, Munoz, Šabić, Rukavina, Šarić, Marić Trener: Zlatko Kranjčar 1998/99 Babić, Prister, Bišćan, Bukovina, Šokota, Cvrk, Mikić, Vitez, Štefulj, Mujčin, Prosinečki, Jurić, Jurčić, Banović, Šimić, Sedloski, Tokić, Rukavina, Kozniku, Rukavina, Šabić, Tomas, Mikulenas, Cvitanović Trener: Ilija Lončarević Dinamo: 1999/00. Šimić, Butina, Pavlović, Bišćan, Sedloski, M. Cvitanović, Tokić, Cvrk, Abramović, Pilipović, Šabić, Tomas, Bazina, Krznar, Mikić, I. Cvitanović, Šarić, Vasilj, Šokota, Mujčin, Ladić, Jurić, Prosinečki, Rukavina, Jurčić, Jeličić, Kozniku i Mikulenas Trener: Marijan Vlak 2002/03. Butina, Jozić, Cesar, Poldrugač, D. Smoje, Krivić, Drpić, Sedloski, Čale, Ćosić, Polovanec, Tomić, Jrznar, Papa, Mujčin, Agić, Čutura, Janjetović, M. Jurić, Mikić, S. Marić, Balaban, Zahora, Mitu, Mešanović, Olić, Dragičevoć, N.Kranjčar Trener: Miroslav Blažević

Popularnost

Dinamo je kroz povijest uvijek imao veliku armiju navijača kako diljem Hrvatske i BiH tako i širem svijeta. Dinamo su u SFRJ uglavnom simpatizirali Hrvati budući da je i bio jedan od simbola hrvatstva. GfK- Hrvatska proveo je 2005. istraživanje kolika je popularnost nogometnih klubova u Hrvatskoj. Približno 33% ispitanika je navelo da navija za Dinamo što je otprilike 1 500 000 ljudi, trećina ljudi navela je da navija za druge hrvatske klubove, a druga trećina da ih nogomet ne zanima te ne navijaju ni za koga. Rezultati po regijama Zagreb i okolica: 55% ispitanika navija za Dinamo Sjeverna Hrvatska: 42% ispitanika navija za Dinamo Lika, Kordun, Banovina: 41% ispitanika navija za Dinamo Slavonija: 33% ispitanika navija za Dinamo Istra, Hrvatsko primorje i Gorski kotar: 11% ispitanika navija za Dinamo Dalmacija: 7% ispitanika navija za Dinamo Zaključak Dinamo je najpularniji klub u Zagrebu, Sjevernoj, Središnjoj Hrvatskoj i Slavoniji, ukratko u Panonskoj Hrvatskoj. Značajnu potporu ima i u Primorskoj Hrvatskoj te Dalmaciji. U istraživanju je uključeno samo područje Republike Hrvatske tako da je broj navijača širom Svijeta vjerojatno još i veći.

Navijači

Iako je Dinamo kroz povijest pratila vojska navijača prva organizirana grupa pojavila se tek 80-ih godina. Nekolicina najvjernijih i najzagriženijih navijača plavih osnovala je po uzoru na inozemne grupe navijačku grupu Bad Blue Boys.

Sezona 2005/06

- Trener: Josip Kuže
- Predsjednik: Mirko Barišić
- Direktor: Zdravko Mamić
- Sportski direktor: Zvjezdan Cvetković
- IGRAČI: Vratari
- Ivan Turina
- Marko Šarlija
- Filip Lončarić Braniči
- Marijan Buljat
- Hrvoje Čale
- Vedran Ćorluka
- Mario Lučić
- Boštjan Cesar
- Eddy Bosnar
- Dino Drpić Vezni igrači
- Silvio Marić
- Ante Tomić
- Ivan Bošnjak
- Mathias Chago
- Luka Modrić
- Miroslav Šarić
- Dumitru Mitu
- Zoran Mamić Napadači
- Goran Ljubojević
- Teo Kardum
- Eduardo Alves Da Silva

Poznati igrači

- Milan Antolković
- Rudolf Belin
- Alexandar Benko
- Zvonimir Boban
- Srećko Bogdan
- Petar Bručić
- Tomislav Butina
- Snježan Cerin
- Zvonimir Cimermančić
- Igor Cvitanović
- Marijan Čerček
- Vladimir Čonč
- Eduardo da Silva
- Fahrija Dautbegović
- Stjepan Deverić
- Dionizije Dvornić
- Vilson Džoni
- Franjo Gašpert
- Ivan Horvat
- Gordan Irović
- Slavko Ištvanić
- Tomislav Ivković
- Rajko Janjanin
- Dražan Jerković
- Goran Jurić
- Ratko Kacian
- Vlado Kasalo
- Zdenko Kobeščak
- Branko Kralj
- Niko Kranjčar
- Zlatko Kranjčar
- Josip Kuže
- Dražen Ladić
- Stjepan Lamza
- August Lešnik
- Luka Lipošinović
- Lav Mantula
- Silvio Marić
- Vlatko Marković
- Mladen Mladenović
- Marko Mlinarić
- Zvonimir Monsider
- Edin Mujčin
- Džemal Mustedanagić
- Stojan Osojnak
- Željko Petrović
- Robert Prosinečki
- Krešimir Pukšec
- Mladen Ramljak
- Krasnodar Rora
- Mario Stanić
- Dario Šimić
- Zlatko Škorić
- Haris Škoro
- Davor Šuker
- Dragutin Vabec
- Mark Viduka
- Marijan Vlak
- Goran Vlaović
- Franjo Wölfl
- Velimir Zajec
- Branko Zebec
- Slaven Zambata

Treneri

- 1923 - 1924 Artur Gaskel
- 1925 - 1926 Joef Branstätter
- 1926 - 1928 Imre Pozsonyi
- 1929 - 1931 James Donnelly
- 1932. Giury Molnar
- 1933. Robert Haftl
- 1935 - 1945 Marton Bukovi
- 1945 Branko Kunst
- 1945 - 1947 Marton Bukovi
- 1947. Mirko Kokotović
- 1948. Karl Mütsch
- 1948 - 1949 Bruno Knezević
- 1950 - 1952 Bernard Hügl
- 1952 - 1953 Milan Antolković
- 1953 - 1955 Ivan Jazbinšek
- 1956. Bogdan Cuvaj
- 1957. Milan Antolković
- 1957 - 1958 Gustav Lechner
- 1959 - 1960 Milan Antolković
- 1960 - 1961 Marton Bukovi
- 1961 - 1964 Milan Antolković
- 1964 - 1965. Vlatko Konjevod
- 1965 - 1967 Branko Zebec
- 1967 - 1970. Ivica Horvat
- 1970 - 1971 Zlatko Čajkovski
- 1971 - 1972 Dražan Jerković
- 1972. Stjepan Bobek
- 1973. D. Kapetanović
- 1973 - 1974 Ivan Marković
- 1974 - 1977 Mirko Bazić
- 1977 - 1978 Rudolf Belin
- 1978 - 1980 Vlatko Marković
- 1980. Ivan Marković
- 1980 - 1983 Miroslav Blažević
- 1983. Vlatko Marković
- 1984. Branko Zebec
- 1984. Tomislav Ivić
- 1985. Zdenko Kobeščak
- 1986 - 1988. Miroslav Blažević
- 1988 - 1989 Josip Skoblar
- 1989. Rudolf Belin
- 1989 - 1990 Josip Kuže
- 1990 - 1991 Vlatko Marković
- 1991 - 1992 Zdenko Kobeščak
- 1992. Vlatko Marković
- 1992 - 1994 Miroslav Blažević
- 1994. Ivan Bedi
- 1994 - 1996. Zlatko Kranjčar
- 1996 - 1997 Otto Barić
- 1997 - 1998 Marijan Vlak
- 1998. Zlatko Kranjčar
- 1998. I.Bedi / H.Braović
- 1998 - 1999 Velimir Zajec
- 1999. Ilija Lončarević
- 1999. Osvaldo Ardiles
- 1999 - 2000 Marijan Vlak
- 2000 - 2001 Hrvoje Braović
- 2001 - 2002 Ilija Lončarević
- 2002. Marijan Vlak
- 2002 - 2003 Miroslav Blažević
- 2003 - 2004 Nikola Jurčević
- 2004. Nenad Gračan
- 2005. Ilija Lončarević
- 2005. Zvjezdan Cvetković
- 2005 - Josip Kuže Dinamo category:Zagreb

Bundesjugendspiele

Die Bundesjugendspiele sind seit 1951 ein wichtiger Bestandteil des schulsportlichen Wettkampfangebotes. Im Kuratorium der Bundesjugendspiele ist die Kultusministerkonferenz, das Bundesministerium für Familie, Senioren, Frauen und Jugend sowie der Deutsche Sportbund (DSB) vertreten. Sie werden für alle allgemeinbildenden Schulen angeboten. Im Mittelpunkt der Bundesjugendspiele stehen seit ihrer Einführung die Individualsportarten Leichtathletik, Turnen und Schwimmen. Basierend auf einer jahrgangsgemäßen Punkte- und Bewertungsvorgabe können Sieger- und Ehrenurkunden erworben werden. Seit dem Schuljahr 2001/2002 gelten die Bundesjugendspiele in einer neuen Form. Sie werden federführend durch den Ausschuss für die Bundesjugendspiele unter Beteiligung der Kommission Sport der Kultsministerkonferenz, der Deutschen Sportjugend, des Deutschen Leichtathletik-Verbandes, des Deutschen Turner-Bundes und des Deutschen Schwimm-Verbandes betreut. Das neue Konzept der Bundesjugendspiele geht von der Erkenntnis aus, dass junge Menschen unterschiedliche Motive haben, Sport zu treiben. Es verfolgt das Ziel, jüngere Jahrgänge systematisch an die Grundsportarten heranzuführen. Die Bundesjugendspiele sind in nun in drei Teile gegliedert: 1. Wettkampf - Sportartspezifischer Mehrkampf (Traditionelle Bundesjugendspiele) 2. Wettbewerb - Vielseitigkeitswettbewerb der jeweiligen Grundsportart 3. Mehrkampf- Sportartübergreifender Mehrkampf in den drei Grundsportarten Über die Form der Ausrichtung entscheidet die jeweilige Schule. Eine Zusammenarbeit mit Sportvereinen oder anderen Trägern außerschulischer Jugendarbeit ist möglich. Ausschreibungen, Auswertungsbestimmungen und Wettkampfkarten stehen über das Internet zur Verfügung.

Weblinks

- [http://www.bundesjugendspiele.de/ Handbuch der Bundesjugendspiele]
- [http://www.bjsp.de/ Software für Bundesjugendspiele]
- [http://www.sportpaedagogik-online.de/gebkenbujuspiele.html Die neuen Bundesjugendspiele auf dem Prüfstand] Kategorie:Schule Kategorie:Sport

gastronomia domeny poker �mieszne zdj�cia Praga appartamenti

:: RELATED NEWS ::

Monotonic series
:This article is about a mathematical concept. For the related property of voting systems, see monotonicity criterion. For the modern Greek writing system, see monotonic orthography. In mathematics, functions between ordered sets are monotonic (or monotone) if they preserve the given order. These functions first arose in calcu

John Alexander Martin
Martin, John Alexander, governor of the State of Kansas from 1885 to 1889, the tenth man to hold that office, was born on March 10, 1839, at Brownsville, Pennsylvania, a son of James and Jane Montgomery (Crawford) Martin, the father a native of Maryland and the mot

Fresnel equation
The Fresnel equations, deduced by Augustin-Jean Fresnel, describe the behaviour of light when moving between media of differing refractive indices. The reflection of light that the equations predict is known as Fresnel reflection. When light moves from a medium of a given refractive index n₁ into a second medium with re

Bishop of Byzantium
The Patriarch of Constantinople is the Ecumenical Patriarch, the "first among equals" in the Eastern Orthodox communion. In this capacity he is first in honor among all the Orthodox bishops, presides over any council of bishops in which he takes part and serves as primary spokesman for the communion, but has no jurisdiction over the other

Template:User manga-1

This template is a self-reference and so is part of the Wikipedia project rather than the encyclopaedic content.
Adds the page to the following categories:
- :Category:User manga
- :Category:User manga-1

West MacDonnell Ranges
The MacDonnell Ranges of the Northern Territory, are a 644 km (400 mile) long mountain range located in the center of Australia (), and consist of parallel ridges running to the east and west of Alice Springs. The range is composed of red sandstone peaks and gorges with the highest peaks being Mount Liebig (1,524m / 5,000 ft) and